Župna crkva sv. Mirka u Šestinama spominje se već davne 1240. kao jedna mala kapelica, bez tornja i bez igdje ičega. Vremenom, kroz stoljeća ona je nadograđivana čak i kompletno srušena.
Sigurnih podataka o osnutku župe u Šestinama nema. Tek možemo naslućivati pravi datum osnutka koji seže u prošlost prije prvog pisanog dokumenta kojeg nalazimo u obliku Matica iz 1673. godine.
Tako se ta godina u stvari uzima kao početak župe, čije je područje do osnutka pripadalo Župi sv. Ivana u Novoj Vesi. Župa je u početku pokrivala dosta veliko područjem pa je tako od 1788. godine do 1812. godine župi pripadalo i područje Gračana. Također, 1915. godine župa se ponovno teritorijalno smanjuje radi osnutka Župe sv. Blaža i Ksavera 1942. godine.
U početku je čitav teritorij župe bio obrastao šumom i sjenokošama sa vrlo malom gustoćom naseljenosti te su tako i ceste bile loše i namijenjene uglavnom za stoku i pješake.
Bitan pomak se događa oko 1930. godine kada dolazi do pojačane sječe šume, te tako nastaju naselja Mlinovi, Dubrava, Kulmerova ciglana, Fliderov brijeg, Šestinski vrh, Šestinski dol, Bijenik (Jezero). S novim naseljima nicale su nove i bolje ceste i putevi.
Župa je ponovno umanjena 31. siječnja 1983. godine kada počinje sa radom nova Župa sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku.
Župna crkva
Župna crkva sv. Mirka je u početku bila u stvari kapelica, malena, niska i bez tornja. Ta je kapelica bila preteča današnje crkve, a i škole, jer se u njoj osim vjeronauka obavljala i školska poduka djece, sve do 1863., kada je sagrađena škola na imanju zadruge Kecerin.
Kasnije je na kapelicu dozidan toranj, koji su vremenom povisivali, a današnji piramidalni oblik dobio je 1889. godine. Na zgradu crkve su 1720. godine bile nadozidane kapele, danas Srca Isusova i Majke Božje, čiji su svodovi viši od ostalog dijela crkve.
Glavni oltar je bio već od početka posvećen svetom Mirku. Također je uz glavni bilo i još pet drugih oltara, što je crkvu činilo još manjom. Zbog toga i drugih razloga, crkva je kroz čitavu povijest župe, do današnjih dana, bila premalena za svoje vjernike.
Nova crkva u sadašnjem obliku sagrađena je 1909. godine za vrijeme župnika Matije Miletića.
S rušenjem stare crkve počelo se 26.3.1909. Proširenje je izvedeno (dva bočna broda) prema projektu inžinjera Podhorskog. Takvo proširenje zahtijevalo je i novu konstrukciju krova.
Prozori i vitraji postavljeni su iste godine, a vitraj s likom sv. Franje djelo je majstora Marinkovića, što je ujedno njegovo prvo djelo u Zagrebu. Ostali vitraji su djelo firme iz Beča – Geylinger.
Unatoč svim poteškoćama, crkva je bila blagoslovljena 19. prosinca 1909. godine.
S ostatkom materijala od stare crkve, uređen je teren oko same crkve, koji je prije toga bio vrlo neravan, te su izgrađene gospodarske zgrade.
Crkva je posvećena 25. rujna 1927. godine.
Izgled
Crkva je trobrodnog oblika, sa središnjim glavnim brodom i dva pobočna broda sa kapelicama Srca Isusovog i Majke Božje. Središnji brod sa osi, koju čine kapelice, tvori križni tlocrt.
U kapelici Srca Isusova nalaze se freske Trude pl. Braun, kao i oltarna slika. Oltar Marijin ima kip Majke Božje od jednog komada drveta, koji je bio načinjen za župnika Ivana Dukića (župnika za vremena 1930-1972).
Godine 1933. uvedena je u crkvu električna rasvjeta, postavljena je krstionica, restaurirana je barokna propovjedaonica na kojoj su slike četiriju evanđelista, rad tzv. nizozemske škole. Godine 1970. je ponovno obnovljen toranj.
Zvona u zvoniku:
– stara su 1916. uzeta u ratne svrhe
– nova su nabavljana 1920., 1923, 1933. i 1934. godine.
Za župnika Ivana Čučeka od 1972. godine popravljen je krov, uređen oltar po smjernicama II. vatikanskog koncila, napravljene nove orgulje 1982-84., postavljene nove klupe, ponovno oslikana crkva iznutra, elektrificirana zvona, asfaltirano dvorište i drugo.
Župni dvor
Župni dvor sagrađen je u vremenu 1756-1759. za župnika Nikole Koossa, proširivan je iza 1909. godine, uređivan je i za župnika Ivana Dukića.
Sama zgrada je stradala u potresu 1880. godine, kada je popravljen i sapet željeznim obručima.
Od 1972. godine je u više navrata obnavljan do današnjeg izgleda
