Stoljećima su žene iz Šestina, a i naselja na obroncima Medvednice, prale rublje za gradsku gospodu i tako zarađivale za život. U počast njima stoji skulptura Šestinska pralja jer postupak pranja rublja na potoku nije bio nimalo lagan.
Obično su konjima foringaši (kočijaši) nedjeljom vozili čisto rublje natrag u grad i dovozili zamazano isti dan. U kočiji su bili takozvani pinkleci s rubljem gdje je svaka kumica potom uzela svoj i pripremala ga za pranje.
Pinkleci su bile velike plahte u kojima je bilo rublje koje su bile svezane u mašnu, a znali su se nositi i na glavi.
Da bi se rublje pralo na potoku potrebna je bila i priprema. Rublje se prvo slagalo u parenicu, drvenu posudu s malim otvorom na dnu, a nad otvor se stavljala slama tako da je voda mogla pomalo kapati van. Vatra se ložila ispod kotla gdje se grijala voda. Nakon što je voda zavrela, nalijevala se u parenicu s rubljem. Rublje u parenici se zaštitilo čistom krpom preko koje se nasipao pepeo. Voda se nalijevala preko pepela i dodavala se dok god vruća voda nije došla do dna posude i dok god na otvor kroz slamu nije počela teći čista voda. Tada se slama maknula, otvor začepio, a rublje ostavilo da se namače.
Nakon što se rublje izvadilo iz parenice, nosilo se u drvenom koritu na potok i pralo se četkama i posebnim sapunima za rublje.
Zimi je pranje bilo puno teže. Vatra se ložila blizu potoka i zagrijavala je vodu u kotlu. Ta je voda služila za grijanje ruku tijekom pranja.
U nastavku možete pogledati i na google street viewu kako izgleda skulptura Šestinska pralja:
