Hrvoje Pavlić sadi klapice, stare sorte trešanja

Mladi agronom Hrvoje Pavlić na imanju u zagrebačkim Šestinama sadi pedesetak trešanja klapica, tamošnjih starinskih sorti. Sadi više genskih tipova i različitog vremena dozrijevanja. Planira im istražiti DNK, rodnost i drugo kako bi se utvrdilo je li to naša autohtona vrsta voća. U slučaju da je tada bi se mogla službeno priznati i uvrstiti na nacionalnu listu.

Iako je OPG Pavlić registriran na roditelje našeg sumještana Hrvoja Pavlića (34), koji žive na otoku Krku, radišni im sin, diplomirani inžinjer agronomije, ovih dana ima pune ruke posla. U Šestinama na 1.600 četvornih metara predstoji mu ustroj trešnjika, tamošnjih starih, autohtonih sorti tzv. klapica. Rasle su one u našem kraju dugovjeko, i još ih uvijek ima u Šestinama, a Hrvoje ih želi (o)čuvati kao lokalne sorte trešanja.

“Planiram s kolegom istražiti jesu li klapice trešnje više genskih tipova odnosno mogu li doista nositi ime autohtonih nam voćaka, ili je to biljno blago ipak domestificirano” kaže agronom. Kada vremenski uvjeti to dozvole započet će sadnja pedesetak mu sadnica trešanja. Saditi će od najranijih do kasnih sorti, a ima ih šest različitih genskih tipova i vremena dozrijevanja.

Očuvanje starih sorti trešanja

“Kumice su naše prigorske klapice još od vremena grofa Kulmera prodavale na zagrebačkoj tržnici Dolac”, kaže Hrvoje Pavlić. Dodaje da je za nabavku spomenute sorte “obilazio stare šestinske voćnjake, a pupove trešanja za svoj trešnjik, dao je nacijepiti na njihove srednje bujne podloge”.

Ovih se dana na Pavlićevom budućem voćnjaku odvijaju i terenski radovi bušenja sadnih rupa uz pomoć bagera. Voćke će posaditi u sadne rupe veličine 80 puta 80 cm u redu, odnosno između redova riječ je o tri metra.

Obogatit će ih i kompostom, najbolje konjskim stajnjakom pa debljim slojem zemlje, sve kako bi korijen voćke imao pogodne uvjete za rast. “Kada posadim trešnje odnosno isfrezam tlo, posijat ću travnatu smjesu (djetelinu) kako bi na sebe vezala atmosferski dušik” pojašnjava nam proces rada. Zahvalno je tvrdi i to što je “djetelina poticajna i kao medonosna biljka pa se ekološki krug voćnjaka tako lijepo može zatvoriti”.

Pčelarstvo kao hobi

Uz spomenuto Hrvoje se hobistički bavi i pčelarstvom sa svojih deset aktivnih, stacioniranih pčelinjih zajednica. Smještene su sa južne strane, Parka prirode Medvednica. Ovih će nadolazećih proljetnih dana mediti divlja trešnja, lipa, bagrem ali i kesten kojeg na Medvednici itekako ima, pa i to agronomu – pčelaru – pričinjava zadovoljstvo.

“Bit će meda i to šumskog”, kaže zadovoljno dodajući da u pravilu obavi njegova dva vrcanja u srpnju. Hrvoje Pavlić je i dopredsjednik udruge “BINGO pčelarenja” (Biomska inkluzivna neposredna gradska obuka pčelarenja). Jedinstvena je po tome što okuplja osobe s invaliditetom i druge ljude sa zdravstvenim tegobama, ali i bez njih, u sklopu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rad sa pčelama je zahtjevan, vrijedan i plemenit jer “ako ne bude pčela neće biti ni nas” upozorava agronom. Svoju djecu već sada poučava vrijednostima očuvanja biljnog i životinjskog svijeta. Petogodišnja kćer Lucija već se bila pridružila u početničkom djetinjem vrcanju meda.

Članak je preuzet sa web stranice agroklub.com te ukoliko želite možete ga pogledati ovdje.